Gnuša mi se!
Slušam kako keva kupuje nov auto i o nekoj kredi za stan. Pa da što pre da počnem da zarađujem više para da joj pomognem.
A ko mene šta pita?
Kada je meni potrebna pomoć?
Onda sam neprijatelj i kockar.
Neprofitabilan.
Ništa nema od mene.
Propalica.
Kada zbog jebenog novca ne mogu da se pomerim sa mrtve tačke.
Ali ne mogu to oni da razumeju, jer ja sam to što jesam..
I tako će i da ostane..
I onda se ceo jebeni život dokazujemo nekome.
Za šta, pitam se ja.
Samo bih da odem odavde daleko, daleko..
Slušam mir i tišinu.
Cvrkut ptica.
Harmoniju.
Mir.
Ali i tamo bi verovatno bilo isto, jer..
ljudi smo ti mi..
nezasiti..